Nikada nisam voljela kišobrane!
izvor slike: slcwichita.wordpress
Ona velika, nezgrapna čuda koja držiš iznad svoje glave kako bi ostao suh pa si ih, i kada kiša prestane, obavezan nanašati uokolo i voditi o njima računa. Zaboravim ih ili bacim negdje po putu, kada shvatim da me ograničavaju i inkomodiraju.
Radije hodam slobodna...
A kiša?
Znam da čini travu zelenijom. I pustim ju... Neka pada.
Uranjam u nju, uvijek spremna.
Ne bojim se njezinih kapi, volim ih osjetiti na svome licu. Kada me dotaknu, osjećam se živom...
Ne plašim se hladnoće ni vlage, kada znam da ću stići na toplo i suho i ponovno se osjećati savršeno sigurnom...