Božici koja se budi...
Daj sebi vremena...
da postaneš iskreno sretna,
znajući cijelim svojim bićem
kako je to biti uplašena, tužna, ranjiva…
Daj sebi vremena…
da preboliš
pa nastaviš tamo gdje si stala,
otpuštajući i opraštajući…
sebi,
ali i drugima...
Daj sebi vremena…
da naučiš,
savladavajući iste i iste prepreke uporno,
ako treba i svakim danom,
iz početka...
Daj sebi vremena….
da uspiješ,
grleći svaki neuspjeh i frustraciju
na koju nailaziš,
uporna i hrabra…
Daj sebi vremena…
da postaneš osnažena,
poštujući svaku svoju slabost,
svjesna njezinog dubljeg smisla…
Daj sebi vremena…
da opet budeš kao dijete,
zaigrana i bezbrižna,
hodajući sa strahom
i dopuštajući brizi da ti bude suputnikom,
svakoga dana…
Daj sebi vremena…
da naučiš voljeti
onako, kako voljet možeš:
čisto, bezuvjetno, iskreno,
pružajući ono najbolje od sebe,
već sada…
Daj sebi vremena…
da spoznaš dušu, duboku ko' ocean,
što u tebi sniva,
osvještavajući njeno postojanje-
dišući,
ovoga trenutka…
Daj sebi vremena…
da ono što intelektualno znaš
postane emocionalno
pa i duhovno,
da zauzme cijelo tvoje biće
i postane živo u tebi-
strpljivo stišćući zube,
iščekujući,
ne gubeći najsnažniju vjeru,
ni u onim najtežim trenutcima…
Daj sebi vremena...
da procvjetaš
kao najljepši cvijet,
bivajući svoja!
Razumijevajući...
da si sazdana (ne)savršena…
I kao takva, dušo, IDEALNA!
Daj sebi vremena….
P.S. Ne zaboravi biti strpljiva, blaga i dopuštajuća, ali odlučna. 😊