Ljubav prema sebi nije nešto što pokazujemo u onim situacijama kada se u potpunosti ispraznimo pa u svoj prenapregnuti motor konačno ulijemo malo goriva, koje će nam omogućiti da nastavimo neometano voziti. Da nastavimo djelovati- na isti način, s istim odnosom prema sebi, slijedeći iste obrasce zlostavljanja:
Kronično izrabljivanje -🡪 pražnjenje -🡪 uzimanje kraće stanke radi punjenja.
To nije ljubav prema sebi, to je gašenje požara.
Ljubav prema sebi nije samo jedna kupka tjedno, jutarnja kava i topli tuš prije spavanja.
Ljubav prema sebi je poseban način postojanja. Ona je dopuštanje ranjivosti, krhkosti, nesavršenosti.
Ljubav prema sebi je šlampava, zaigrana, postojana.
Ona je prepoznavanje ljepote, koja nadilazi pitanje umornih očiju, tamnih podočnjaka ili broja kilograma.
Ljubav prema sebi je utočište ranjenoj ženi i njezina sirova snaga.
Ona je mogućnost da se pojavimo sami za sebe pa si dozvolimo biti, upravo onakvi kakvi jesmo.
Ljubav prema sebi ne poznaje ni previše ni premalo.
Ona je slobodna od neispunjenih očekivanja, niza obaveza i čangrizavosti „onih dana“. Ona je mogućnost žene da bude u potpunosti svoja, i blagoslov da u toj svojini crpi snagu i radost svoga postojanja.
Ljubav prema sebi ne poznaje bič, zlostavu, grubost, tjeranje na više i bolje.
Ona je prirodno, protočno, spontano djelovanje.
Tu je kad si ljuta, tužna. Tu je kad si iscrpljena, nervozna, snena. Kada si razočarana, slomljenog srca, ostavljena. Tu je kada si neošišana, neofarbana, krhkih noktiju, nesavršenog tena.
Tu je i kada si prekrasna, produktivna, uspješna, kreativna, super- svoja.
Ljubav prema sebi skriva se u suzama, sjaji u osmjehu, pleše u otvorenom srcu. Ona miriše kao topla šalica čaja, ispijena iz omiljene šalice, u toplini vlastitog doma, nakon dana prepunog lutanja.
Tu je uvijek.
Pusti ju u svoje srce, dozvoli joj da uđe! I gledaj!- Gledaj sve zablude kako se ruše, dok hodaš mističnim putevima duše…
