Zimski solsticij nastupio je 21.12. Dan je to koji je donio prividnu pobjedu tmine nad svjetlošću. Zašto prividnu? Sunce uvijek svijetli, jedino što ga mi, uvjetovani perspektivom ili, konkretnije, mjestom na kojem se nalazimo, naprosto ne uspijevamo vidjeti. Mrak je toga dana nadjačao svjetlost, dobio je bitku. Svjetlost se pak nasmijala, znala je- već sutra će trajati duže.
Nakon konačne tmine, može se samo ka svjetlu.
Prvi traci svjetlosti, njezino probijanje kroz ojačali mrak… Samo nekoliko dana kasnije, 25.12., donose rođenje Boga u čovjeku. Blještava zvijezda iznad trošnih jaslica nagovještava svjetlost kojom će "sin običnog stolara“ obasjati planetu.
Bog se skriva na mjestima na kojima ga najmanje očekujemo. U ljudima, u kojima ga najmanje prepoznajemo. On je svugdje, i u svima nama. U nekima glasno hrče, u drugima kroz dramu života nagovještava svoje buđenje, u trećima se oprezno budi, dok se u četvrtima već radosno igra. U navedenom uočavam i zanimljivu simboliku- četvrta čakra, srčana čakra ili Anahata- mjesto je u kojem čovjek napokon postaje čovjekom, u pravom smislu te riječi. On postaje srčan, human, i otvoren. On može voljeti i biti voljen. A to je prva stepenica ka Univerzalnoj, Božanskoj ljubavi.
Današnji dan povod je za radost i ljubav (Premda, nije li to svaki?). Za zajedništvo. Povod je ovo za okretanje sebi i postavljanje pitanja: Što meni znači Bog? Gdje ga pronalazim? Gdje ga osjećam? Je li on neki fikcijski lik iz neke davno napisane knjige, čije dogme slijedim, jer mi je tako dano? Ili je on nešto što je iznad mene, ispod mene, s lijeva meni, s desna meni, ono živo- u meni? Osjećam li kako se prostire? Osjećam li njegovu prisutnost? I našu povezanost. Mogu li osjetiti ljubav, brižnost i tu tihu, sveprožimajuću pripadnost?
Iskreni odgovori na ova pitanja stvarna su misija Božića. Oni Isusovom rođenju, koje tradicionalno slavimo, daju još posebniji značaj. A nije li to i smisao izjave kojom se tvrdi da smo svi mi „djeca Božja“. Koliko vremena provodite kontaktirajući svog Nebeskog Oca? 😊
Mi smo most između zemaljskog i Božanskog. Dio smo Univerzalne svjetlosti.
Potražite tu svjetlost u dubini svog bića. Mi smo oni kojima je ta sposobnost dana. A zajedno sa sposobnošću, dolazi i odgovornost. Kaže Osho: „Kamenju se može oprostiti. Drveću se može oprostiti i pticama se može oprostiti, ali ne i čovjeku- zato što imate prvi letimičan uvid: na vama je da ga razvijate, odgovorni ste za to da postane trajniji, da postane jači. Ne možete reći kamenu da je propustio šansu, ali čovjeku možete. Čovjek je jedina odgovorna životinja- pitat će ga se i on će morati odgovoriti, a to je značenje odgovornosti...“
U Boga se ne vjeruje, njega se osjeća.
Ovoga Božića, želim vam rođenje Božanskog u vama. Nek vam je sretan!