Popela sam se na vrh Učke.
Nemam privatnu fotografiju koju bih s vama mogla podijeliti, obzirom da sam odmor odlučno provela bez mobitela i distrakcija. Ovo ionako nije klasični, travel blog. Puno je onih koji svoje doživljaje i opise divnih lokacija koje nam Majka Zemlja nudi, nesebično dijele, uz mnoštvo fotografija, vrlo lijepo i slikovito. U želji da neke trenutke doživim potpuno i usredotočeno, ostajem usmjerena isključivo na senzacije koje u meni takva iskustva bude pa dijelim s vama ono najčistije, komadiće percepcije i uvide koje mi pristižu u stanjima usredotočenosti. Tako, umjesto putešesvija svog tijela, dijelim s vama ono najčistije, iskrenije, autentičnije... Puteve svog Ega, pa onda i Duha.
Gore, na vrhu... Na visini, ponad svega...
Vojak, izvor fotografije: pp-ucka.hr
S jedne strane, prostiralo se to čudesno bogatstvo vode, koje me intrigiralo od kada sam bila djevojčica... Liječilo me.. Budilo... Cijelilo.
Duboko i plavo, more.
Ono i ja imamo neku posebnu vezu. Utapa sve moje brige, odnosi sve strahove, budi poštovanje i osjećaj jedinstva. Energetizira moje tijelo, čineći me novom i osvježenom. Još potpuno mala, neznajući što i zašto činim, spremno sam mu ostavljala sve što me mučilo, odlučujući poći kući bez suvišnih tereta. Nekad je taj povratak kući i fizičko prekidanje naše spone značilo sate i sate plača. Danas znači beskrajnu zahvalnost za svaki zajednički provedeni trenutak. Danas znam da ionako nikada ne možemo posjedovati ništa. S tim znanjem, nosim more kao ideju, misao, senzaciju, iskustvo. Nosim mir i sigurnost što mi pruža, uvijek, sa sobom. Nosim ih u srcu, mislima, grudima... Svjesna Raja koji "tamo negdje" postoji i kojemu uvijek imam slobodan pristup.
Dok je vjetar pjenio i miješao taj duboki beskraj, iza njega su se protezali mistični vrhovi Gorske Hrvatske, skrivajući brojne putiće i puteljke, brojne biljne i životinjske manifestacije- izvore kisika, radosti, ljubavi.
Okrećem glavu prema beskrajnim zelenim livadama. Istarski brežuljci i ravnice, hvastaju se obiljem vegetacije, što nude. Blješteće zelenilo budi u meni osjećaje zanosa... Vinogradi i plodna polja, koja pružaju ono najbolje od sebe, hraneći svojim raznovrsnim plodovima sve stanice našeg fizičkog tijela, obasjana su Sunčevom svjetlošću.
Na podu, usim savršeno zelene trave, uočavam rast i postojanje predivnog žutog i ljubičastog cvijeća, dok se iznad, ispred i oko mene, prostire bijelo- plavo nebo. Mjestimično je skriveno velikim, crnim oblacima, koji se protežu u ravnini tog divnog, planinskog vrha.
Uviđam.
Žuta, boja pupčane čakre.
Zelena, boja srčane čakre.
Plava, boja grlene čakre.
Ljubičasta, boja trećeg oka.
Bijela, krunska čakra, stapanje s Božanskim.
Veliki, crni oblaci, kao snovi o nesvjesnome što skrivaju bjelinu.
U nama. Iznad nas, ispod nas, oko nas.
Priroda reflektira sve.
Isto smo.
Čovjek i planina su jedno.
Zadivljena prostranstvom koje je sezalo do kud i moj pogled seže, osjećala sam se tako malenom. Poštovanje i zahvalnost ispunili su svaku moju stanicu. Granica mog fizičkog tijela i okoline je nestala, a ja sam postala jedno u Izvoru, gubeći se, pronalazeći se, stapajući se sa zadivljujućim obzorom.
***
Mali smo, savršeni dio holografske cjeline. Svaki naš dio i djelić, savršen i potpun, odražava cjelinu i potpunost Izvora. Ti nisi sam i odvojen, to je samo jedna od brojnih iluzija, koju si kreirao kako bi iskusio i naučio, pa osvijestio i vratio Izvoru kao znanje o sebi samom.*
Jačanjem svog jedinstva s cjelinom, osvještavanjem, buđenjem svoje životne energije i prepoznavanjem blokada koje se nalaze duž tvog energetskog tijela, prevazići ćeš tu iluziju i opet postati ono što uistinu jesi, a to je Izvor sam.
Tvoja duša samo je jedna od individualnih manifestacija Izvora koja teži vraćanju cjelini. Povratku, samoj sebi.*
Ako te ovaj tekst pronašao, znam da si spreman. Znam da se možeš... Odvažiti na povratak. Pa ipak, trebaš pokušati. Spiritualna literatura, vježbanje joge, slušanje spiritualne glazbe, odlasci u prirodu, gurui i učitelji... Mogu ti pomoći, mogu te pogurnuti... Ali ne mogu umjesto tebe. I ne trebaju! Ti možeš i moraš sam! To je tvoje putovanje. To je putovanje tebe, u samog sebe. Zaboravi izgovore. Ne trebaš novac, ni posebne poze. Ne trebaš striktne upute ni savršene uvjete.
Postoje putokazi i vodiči, ali sam se penješ na vrh svoje planine!
Za povratak samome sebi, dovoljno je da sklopiš oči i uroniš u trenutak.
Uoči. Prepoznaj. Sve što ga čini! Bez tendencije da sudiš, osvijesti ono što u tebi već postoji.
Možda budeš velike sreće pa odmah otkriješ radost što se prelijeva tvojim bićem i probudiš taj uspavani potencijal. Možda naiđeš na more misli i uočiš brzinu, ciku i viku svoga uma. Možda naiđeš na dosadu. Uočiš napetosti, neugodu, duhove i demone, što se skrivaju.
Ipak, zapamti. Što god da pronađeš, ispravno je. Tvoje je. Poučava te. Što god da postoji, ima pravo postojati... Uronjen u samoga sebe, dozvoli postojećem da postoji.
Iskustvom nadilaziš strah i energetske blokade, a tvoja svjesnost ekspandira.
Vikend je, okreni se sebi. Uroni u svoje biće. Možda te iznenadi ono što tamo pronađeš.
Ako želiš, možeš mi pisati.
Ti si Ja i Ja sam Ti.
Uvijek te voli i podržava,
Tvoja Ana
*= Dublje znanje sadržano u knjizi "Samadhi", I. Antić