Jednom kad MIR u vašem životu UISTINU postane prioritetom...
Kad zauzme počasno, prvo mjesto...
Sve drugo, što vas je do tada okupiralo, postaje sekundarno.
Tercijarno...
I kvartalno.
Dok, u jednom trenutku, napokon, u potpunosti ne nestane s vaše liste pa tiho iščezne iz vašega života.
Vi...
I dalje se budite.
I dalje udišete.
I dalje ste ovdje.
Zemlja se i dalje okreće.
Dan i noć se i dalje smjenjuju.
Polariteti i dalje egzistiraju.
Sve je, naizgled, isto.
Okolnosti se i dalje smjenjuju, a jedina razlika je u tome što iste, za vas, više nemaju nikakvu važnost. Ne mogu vas dotaknuti.
Ni najjači vjetar više ne može narušiti tu bonacu u vama.
Sve je naizgled isto, osim vas.
Vi ste drugačiji.
Ne promatrate istim očima.
Ne promatrate očima uopće, sada gledate samo i isključivo srcem.
Želja za mirom postala je imperativom. Ništa drugo, više, nije važno.
Prestaje biti važno što je, ili nije, netko drugi rekao, ili učinio. Prestaje biti važno što se događa.
Grčevita želja za popravljanjem, djelovanjem, otklanjanjem.. Nestaje. Utapa se u miru, kojeg oslobađate iz dubine svog bića. Biti, postojati, postaje dovoljno. Ništa drugo nije željeno. Ni potrebno.
Više niste glumac. Niste glavni akter životne drame, već joj, poput zainteresiranog promatrača, samo svjedočite. Sišli ste s pozornice. Više niste uključeni. Odlučili ste se isključiti. Jednom, zasvagda. Zauvijek. Iz kolektivne svijesti.
Grč nestaje... Naprosto ste O.K. sa životom, spremni prigrliti sve ono i one, što vam kucaju na vrata. Puštate ih, smireno, da prođu kroz njih, ali jedna soba je uvijek zauzeta. Prazna, i puna, u isto vrijeme. U nju ne ide nitko i nikada, u njoj caruje vaš mir. Vaša duša. Neokaljana, i sama, u svom smiraju i ljepoti.
Jedino što vam (pre)ostaje je duboko štovanje prema tek pronađenom, netaknutom prostoru unutar vlastitog bića. Spokoju, kojeg (više) ne može dotaknuti ni jedna materijalna suša, nepredviđena grmljavina ili emocionalna oluja...
U sobi u kojoj caruje duh, vi ste uvijek sigurni. I u miru. U svom ste skrovištu.
Shvaćate, tada, kako ste napokon progledali. Ta osjećaj spokojstva i dobrobiti, što poput sunca sjaje iz dubine vašega bića, naprosto nemaju i NIKADA nisu niti imali cijenu.
Sve ostalo, (bila) je samo ILUZIJA. Samo Maya, samo zaborav.
Vaš korak je lak. I slobodan...
