Jednog dana... Lišće će otpasti.
Znači li to, da drvo nikada nije trebalo ni prolistati?
Jednog dana... Cvijeće će uvenuti.
Znači li to, da ga sada ne bi trebalo promatrati i njegovoj se ljepoti, diviti?
Jednog dana... Netko će nas povrijediti.
Znači li to, da ga u svoj život nikada nismo trebali ni pustiti?
Jednog dana... Počet ćemo zaboravljati.
Znači li to, da nikada nismo trebali ni pokušati zapamtiti?
Jednog dana, ni ono krucijalno, možda više neće biti uopće važno...
Čini li ga to nevažnim, sada?
Jednog dana... Mladost će proći, a starost zakucati na vrata.
Znači li to, da život ne treba slaviti?
Jednog dana... Voljeni će nas napustiti.
Znači li to, da nikada nismo trebali ni voljeti?
Jednog dana...
Kada zaspemo, više se nećemo probuditi...
Znači li to, da trebamo prestati odlaziti na spavanje?
Jednog dana...
Sve će se promijeniti.
Realnost kojoj svjedočimo, postat će dio naše kutije uspomena...
Samo još jedno sjećanje.
Znači li to, da u njoj sada ne treba uživati?
Jednog dana...
Svi ćemo umrijeti.
Znači li to, da sada ne bismo trebali ni živjeti?
Jednog dana umiremo. Ostale živimo. ILI?
Svemu dođe kraj....
Pa i našim iluzijama.
Manje odgađaj, više djeluj.
Manje tuguj, više se raduj.
Manje kalkuliraj, više živi.
Siguran si!
Živi SADA.
SADA je jedino što ćeš ikada dobiti...
Trebaš li više, od SADA?
Život nije sutra. Ni jučer. On se događa SADA. Prolazi onkraj tvoje svjesnosti, dok ga se, u srahu, odgađaš živjeti...
A možda je ovo SADA jedino koje imaš... I drugo SADA više nikada ne svane...
Nježno otvori oči... I probudi se! Hrabar si, možeš!