Čini se kako je u našem društvu još uvijek široko rasprostranjena ideja o veganstvu kao o nečemu što od pojedinca zahtijeva veliko odricanje i žrtvovanje. U tom smislu, mnogi od nas ne prepoznaju veganstvo kao čin (samo) ljubavi, već ga smatraju nečim izuzetno teškim, pa čak i potencijalno destruktivnim za njihova tijela. Navedeni stav svakako izaziva određenu razinu otpora prema promjeni ili, barem, kvalitetnijoj edukaciji o ovoj tematici, kao adekvatnom prvom koraku ka promjeni. Otpor dolazi u različitim formama. Osvrnimo se na jedan od mogućih primjera: "Ako mi se jede meso, jest ću meso. Ako želim Milka čokoladu, pojest ću ju. Volim svoje tijelo i ne želim ga ni na koji način deprivirati.” Prva pomisao koja mi padne na pamet kada čujem nekoga kako izražava ovako čvrst stav prema nečemu, dolazi mi obliku jednostavnog pitanja: “Tko ovo govori?” Uvjetovani um, a ne duh. Nije teško uočiti strah koji leži u pozadini ove izjave. Iako bi ovakav stav mogao biti jednostavno rezultat našeg neznanja, on može biti i čin naše racionalizacije, odnosno glas najboljeg prijatelja ega: uma, koji, kako bi osigurao svoje postojanje, preferira da ostanemo isti pa se u tom smislu vrlo strogo opire svakoj potencijalnoj promjeni.
Uvidimo: naše tijelo ne može žudjeti za mesom – našem tijelu jednostavno trebaju makronutrijenti i mikronutrijenti, poput proteina i željeza, koje nam takva namirnica može osigurati. Obzirom da smo se za zadovoljavanje ovih potreba do sada okretali ovoj namirnici, nije revolucionarna činjenica da nam u situaciji deficita i javljanja prirodne potrebe za ovim nutrijentima, ista prva pada napamet. Naše tijelo ne može žudjeti ni za okusom čokolade koju smo jeli kao dijete (ne može čak ni za okusom bilo koje čokolade; osvijestimo- naš um bi mogao, ali ne i naše tijelo), iako bi moglo žudjeti za glukozom ili čak malo serotonina, koji će nam osigurati onaj ugodni osjećaj lakoće i radosti. Mnogi vegani, sa svim prekrasnim obrocima koje pripremaju, pa onda i dijele na različitim platformama koje egzistiraju u ovoj virtualnoj džungli, dokaz su kako odabir suosjećajnijeg načina života od nas nužno ne traži izuzetnu unutarnju snagu da otpustimo sve svoje žudnje. Onaj kojemu nedostaje meso može pojesti ukusan odrezak od seitana. Onaj koji žudi za čokoladom, može pojesti komadić ukusne čokolade koja u sebi ne sadrži mliječne proizvode. Nadalje, želim naglasiti kako veganstvo nije tek puki pokušaj praktične duhovnosti ili ispunjenja nekog moralnog cilja. Ono nije nešto što prakticiramo podmuklo, motivirani isključivo željom za dostizanjem nekog egzaktnog duhovnog cilja, premda bi nas isto moglo potpuno preobraziti ako smo za takvo što spremni. Veganstvo je nešto što dolazi sasvim prirodno onome koji se osjeća sastavnim dijelom ovoga svijeta. Onaj, koji je jednom osjetio doživljaj jedinstva sa svime što ga okružuje, rijetko kada dovodi veganstvo u pitanje. Pa ipak, tranzicija na veganstvo može biti i potpuno slobodna od pojedinčevih duhovnih iskustava i/ili težnji. Jednostavno intelektualno znanje nas može nas dovesti do ovako značajne promjene životnog stila. Malo je vjerojatno da će onaj koji je osvijestio bol, užas i patnju koje stoje iza, primjerice, svakog proizvedenog komada mesa ostati sklon konzumaciji istoga. Možda hoće, ali će život ove osobe vjerojatno biti obilježen nedostatkom autentičnosti, koju tek prividno opravdavaju vrlo tvrdokorne racionalizacije. Prije nego što se dotaknem veze između veganskog načina života i karme, želim naglasiti sljedeće: Da, vegani konzumiraju i koriste biljke (koje imaju vlastitu inteligenciju), voze automobile, putuju zrakoplovima te svojim djelovanjem ponekad prouzrokuju štetu i bol drugim svjesnim bićima s kojima se susreću na svome putu (bilo da emocionalno povrijede voljenu osobu ili pogaze nesretnog kukca dok voze svoje bicikle), ali to ne znači da se ne trude živjeti u skladu sa svojim najvišim moralnim standardima, a to nekada jednostavno znači prihvatiti život upravo onakvim kakav on jest. U tom smislu, rastužuje me napisati da osobno još uvijek nisam pronašla način kako živjeti život koji je u potpunosti slobodan od akumulacije barem minorne karme, pa onda i ispita savjesti koju takvo što prati, ali znam da odabirom hrane biljnog podrijetla jednostavno dajem sve od sebe da svojim ponašanjem afirmiram “načelo najmanje štete”. S tim u vezi, veganstvo bi nam moglo pomoći da ne nagomilamo još više karme (svi je imamo dovoljno i u ovom trenutku je nama da je počnemo rastvarati) i čini nas tek nešto dobrohotnijima, promišljenijima, brižnijima, osjetljivima prema drugima. Iako sve od navedenog može biti (i jest) od velike koristi u kontekstu našeg duhovnog rasta, tranzicija na veganstvo i dalje nudi mnogo više benefita. Veganska prehrana poznata je kao jedna od najzdravijih, a ujedno i dugoročno najodrživijih oblika prehrane. Ista pomaže u kontekstu prevencije i liječenja bolesti kardiovaskularnog sustava (a stava sam kako ova veza nije slučajna ili opravdana isključivo biološkim procesima – jer suosjećanje i otvoreno, pa onda i zdravo srce idu ruku pod ruku), dijabetesa i malignih bolesti. Pokazala se uspješnom i u borbi protiv pretilosti, a prepoznata je i kao vrijedan alat u osiguravanju optimalne tjelesne težine. Dobro balansirana biljna prehrana također je bogatija hranjivim tvarima poput vlakana, magnezija, kalija te vitaminima A, C i E. Nadalje, znanstveno je potvrđena kao najodrživija prehrana, koja smanjuje individualni ugljični otisak za čak 73 %. Ista se pokazala vrijednom u kontekstu štednje pitke vode, a osim toga je važna u smislu očuvanja bioraznolikosti: svjetskih šuma, divljih staništa te biljnog i životinjskog svijeta koji iste naseljavaju. Navedeni podaci nisu plod nečije mašte, radi se o egzaktnim rezultatima nekih valjanih znanstvenih istraživanja s kojima sam se imala prilike susresti. Osim toga, veganstvo, prema mom iskustvu, također vodi do autentičnijeg i svjesnijeg života. Donosi izvrsno zdravlje i podupire proces iscjeljenja na svim razinama našeg bića. Zaključno, nije vjerojatno da tranzicija na veganstvo deprivira bilo koga osim naših lažnih osobnosti te industrije mesa, mlijeka i jaja, a iste bi možda bilo mudro deprivirati. Odabirući veganstvo, mi jednostavno dajemo sve od sebe da izrazimo ljubav i zahvalnost: prema sebi, čovječanstvu, biljnom i životinjskom svijetu te našem prekrasnom, bogatom planetu. Ovakvom odlukom podržavamo život, a uzimamo snagu relevantnim pitanjima uništenja i degradacije. Čitajte. Educirajte se. Igrajte se. Eksperimentirajte (s nekim novim receptima). Barem razmislite o promjeni, uzimajući u obzir kako bi ista zaista mogla biti jedna od najboljih stvari koja Vam se dogodila. Ukoliko na svoju e-mail adresu želite primiti besplatnu, suosjećajnu kuharicu s petnaest recepata za ukusna biljna jela, koja se koristi isključivo lokalnim, povoljnim i široko dostupnim sastojcima, pošaljite e-mail poruku sadržaja "Želim kuharicu." na adresu zagrljaj.cjelovitosti@gmail.com i kuharica kreće prema Vama!